slovi darovitosti ruho.Ljubomoran sto pred tudjim ocima postojesretan sto se ne odnoseuopce na stanje moje.
osječam se tako jadno i umorno od glume da sam dobro
Možda nikada neću
Biti u stanju
Shvatiti
Zamršene labirinte
I neistražene odaje
Tvojih misli
Možda ću te
Jednog dana
Samo ispratiti
Sa zahvalnošću
Onih koji se ne boje
Priznati
Da nisu bili u pravu
Možda ću još jednom
Ponosno i ponizno
Sagnuti glavu
Izbrojati šarene končiće
Naše male vječnosti
Uz zvukove
Omiljene balade
Od pokidanih niti
Isplesti
Pahuljasto klupko
I dodati okus čokolade
Nježno ga prekriti
I duboko u sebe
Spustiti
Pritom neću se
Osvrtati
I niti riječi neću
Izustiti
Odustajem s pisanjem
Već dugo
Koji je uopće smisao
Pisanja
Pokušavam zbrojiti
Sve ono drugo
Što ostaje nakon
Dugogodišnjeg
Brisanja
Mnoštva vjetrom
Presloženih slova
Nekad Utočišta
Danas napuštenog
Svetišta
Bez vjere i krova
Saginjem glavu
Ponirem u središte
Same sebe
U središte boli
Gdje jedan dio tebe
I dalje
Ponosno stoji
Poput krvnika i sveca
Muzike što opija
Mirisa što ubija
Vrijeme se zabavlja
Nježno te dotiče
Sve je to igra
Ljubav se spotiče
Na kamenčiće sjećanja
Davno donesena odluka
Bez porote i vijećanja
Zašto se odjednom čini
Tako kriva
Neispričana priča
Niti mrtva niti živa
Bez kolosalnog početka
Bez tragičnog kraja
Niti hrani, niti uzima
Tek nepovratno spaja
Dijelove vječnosti
Isječke iz života
Na poderanoj partituri
Nikad odsviranih nota